Zašto kažemo "da" kada želimo reći "ne"

Sklonost ugađanju ljudima, iako frustrirajuća za mnoge, nije slučajna. Možda zapravo proizlazi iz načina na koji je čovjek evolucijski oblikovan da se nosi sa stresom.

Reakcija na stres

Ljudi imaju urođene mehanizme za suočavanje sa strahom i tjeskobom. Poznate kao "bori se, bježi i umiluj se" ove reakcije pomažu nam preživjeti izazovne situacije. Dok nas "bori se“ i "bježi“ pokreću na akciju, reakcija "umiljavanja" je suptilnija. Ona podrazumijeva smirivanje ili udovoljavanje drugima radi smanjenja rizika ili izbjegavanja sukoba.

Često se javlja u napetim ili kaotičnim okruženjima. Za dijete koje odrasta u kući punoj stresa, napetosti ili nepredvidivosti, ova reakcija može postati glavna strategija za smanjenje napetosti. Ako se pokaže da je ponašanje koje uključuje pretvaranje, slaganje ili pretjeranu prilagodbu učinkovito u sprječavanju sukoba ili kazne, mozak to počinje povezivati s osjećajem sigurnosti. S vremenom se takvo ponašanje učvršćuje i prelazi u automatski obrazac koji se zadržava i u odrasloj dobi, piše nova.rs.

Evolucijsko podrijetlo

Iz evolucijske perspektive, ova reakcija ima smisla. Naši preci su živjeli u malim zajednicama gdje su sukobi mogli ugroziti opstanak. Biti osjetljiv na emocionalna stanja drugih, posebno dominantnih članova grupe, bilo je ključno za očuvanje sklada. Suradnja i smirivanje postali su alati za preživljavanje.

Iako danas ne živimo u okruženjima koja zahtijevaju stalno emocionalno balansiranje, ako je udovoljavanje bio uspješan mehanizam za suočavanje sa stresom u djetinjstvu, često ostaje prisutno i u odrasloj dobi, osobito u profesionalnim odnosima, vezama i prijateljstvima.